Akademski grafičar Ilija Nikčević, ilustrator i autor prvog strip albuma u Crnoj Gori nedavno je u Nikšiću predstavio knjigu za djecu „Krtica i sunce” i tako zakoračio i u svijet književnosti. U razgovoru za „Dan” Nikčević kaže da je prvi tekst iz kojeg je kasnije idejno proistekao i ovaj sa pomenutim naslovom napisao u vrijeme dok je pohađao osnovnu školu.
- Kasnije, kada sam prerađivao tekst, imao sam u vidu da se obraćam najprije djeci i forma bajke mi je i tada najviše odgovarala. Reakcije djece koja su prva pročitala bajku motivisala me da završim započeti projekat, odnosno da bajka izađe iz štampe. Pokušao sam da priča bude višeslojna. Kada govorimo o tome šta je poruka priče morao bih da otkrijem suviše mnogo detalja vezanih za samu radnju, čak da objasnim čitaocima šta je zaplet, pa i rasplet situacije. No, ne želim da otkrivam tajnu. Više volim da moje male čitaoce čitanjem uvedem u avanturu. Generalno to je priča o skromnosti, žrtvi i nagradi. Polažem nadu u to da djeca ne kriju ako im se nešto ne sviđa i da će oni dati najbolji sud o tome kkakvo je štivo koje sam napisao, kaže Nikčević.
Nikčević smatra da su bajke prvi putokazi koji nam odvajaju svjetove dobra i zla.
- Polarizacija u bajkama je često previše striktna. One nam poručuju da nije dobro krasti, lagati, biti pohlepan, zao, ali možda što je još važnije govore o tome da nekad stvari treba uzeti u svoje ruke i preuzeti odgovornost za svoje postupke. Međutim, junacima iz bajke je uspjeh zagarantovan, što se u realnosti ne dešava uvijek. U mojoj priči stvari stoje malo drugačije. Ne postoje dobri i loši likovi. Postoje nesavršeni likovi odnosno oni sa manje i više mana. Ono što ih okružuje je neprijateljsko i oni pokušavaju to riješiti. Ni završetak priče ne donosi katarzu tipa živjeli su srećno do kraja života. Kraj je više gorko-sladak. Djeca i danas znaju za bajke kao što su Crvenkapa, Ivica i Marica, Pepeljuga... Njihovi roditelji te priče dobro poznaju iz perioda svog odrastanja i ako im je ne pročitaju, barem će im je prepričati. Bajke su najčešće kratke, pamtljive i karakteristične i stoga vrlo podesne za usmeno prenošenje. Sa čitanjem stvari stoje malo drugačije. Vjerovatno djeca manje čitaju nego prije 30-tak godina, jer im pažnju zaokupljaju neke stvari koje tada nijesu ni postojale. Mislim, ipak da će se djeci uvijek čitati i da će djeca uvijek čitati, kaže Nikčević.
On pojašnjava da je bajka siguran put kojim se gradi emocionalno iskustvo čitaoca.
- Stvaralački procesi nijesu u potpunosti vođeni racijom i sa predikcijom kako će to uticati na čitaoca. Književnost ne bi trebala biti manipulativna, već sugestivna, maštovita i poučna. Sam proces na ovom autorskom projektu bio je dosta složen. Najprije sam radio na tekstu, a zatim sam krenuo u izradu crteža. Pokušao sam da budem samokritičan i odradio poprilično skica, crteža prije nego što sam uradio prvu ilustraciju sa kojom sam bio zadovoljan. Kasnije je sve išlo lakše. Najteži posao je bio na kraju, kada je trebalo publikovati knjigu. Žao mi je što se izdavači najčešće vode logikom cifara. Na kraju knjiga je izašla iz štampe na moju veliku radost i nadam se onih koji će je čitati, kaže Nikčević.
L.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.